Živimo u vremenu kada je teško zaključiti da li je neka informacija istinita, poluistina, spin ili apsolutna laž. Razni portali i drugi mediji, uključujući televizijske kuće, koriste bombastične naslove kako bi prikupili što više klikova, ali na kraju često ne donesu ništa od obećane senzacije.
Međutim, postoje događaji koje čak ni mediji sa nacionalnom frekvencijom ne mogu sakriti, iskriviti ili ignorisati, poput elementarnih nepogoda i zemljotresa. Kada se desi poplava, voda probija svaku prepreku i do svačije kuće nađe put — i do one bogate i lepe, i do one trošne. Voda ne poznaje boju, rasu, veroispovest ili političku pripadnost. Ona potapa sve što joj se nađe na putu. Zemljotres podjednako trese i vilu i kuću od blata.
Studentski protesti su nalik erupciji vulkana, poplavi ili najjačem zemljotresu na domaćoj političkoj sceni, i to u najpozitivnijem smislu — događaj koji ne može proći neprimećeno, ni među građanima Srbije, ni šire. To je poput vode koja nezadrživo nadire, spirajući svu prljavštinu društvenog taloga koji se godinama nakupljao. Ona treba da nam očisti put, čak iako je cena potapanje nekih kuća.
Namerno sam upotrebio reč politika govoreći o ovom studentskom buntu. Taj krik mladih ljudi, studenata i srednjoškolaca, nije ništa drugo do politička borba za uspostavljanje zdravog sistema vrednosti koji podrazumeva vladavinu prava i podelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. To je borba za slobodu mišljenja i izražavanja političkih stavova, za pravo na bezbednost, slobodu kretanja i privatnost. Sve je to politika, i sve to utiče na svakodnevicu svih nas.
Studentski protest u Srbiji posebno dobija na značaju u današnjem vremenu sivila i letargije koji nas globalno zapljuskuju. Možda će ovo postati i pokretačka snaga za studentske organizacije širom Evrope i sveta.
Danas mladi ljudi vode bitku svog života, noseći na svojim plećima sudbinu čitavog naroda. Oni traže odgovornost onih čijim nemarom ili nesposobnošću su se dogodile tragedije u Novom Sadu i mnoge druge tokom prethodnih dvanaest godina ove vlasti. Ulog je ogroman — opstanak normalnosti i budućnost ove zemlje. Hrabro su istupili i pokazali svima nama put kojim treba ići. To je put ka slobodi, pravdi i istini. To je put isceljenja naše nacije. Došlo je vreme da napravimo jasnu granicu između dobrog i lošeg i da spasemo dušu. Imamo obavezu da podržimo mladost ove zemlje, koja ima svetlu budućnost.
U ovoj borbi ne smemo posustati.
M. Đ.
Ostavite odgovor